U očekivanju Crollywooda

Iako se još do prije nekih mjesec i pol činilo da bi ovogodišnji Pulski filmski festival s prijavljenim dvadeset i jednim filmom brojnošću domaćih naslova u konkurenciji mogao nadmašiti prošlogodišnji, naposljetku se to ipak neće dogoditi, pa će lanjskih četrnaest produkcija u glavnoj selekciji te deset manjinskih tuzemnih suprodukcija prikazanih u Selekciji koprodukcija do daljega zadržati titulu rekorda na temelju kojeg se činilo da hrvatska kinematografija zaslužuje epitet svojevrsnoga Crollywooda. Naime, na 61. Puli u konačnici će se za nagrade natjecati dvanaest dugometražnih igranih filmova, među kojima su i dvije manjinske suprodukcije. Rezultat je to strožeg izbora novog umjetničkog savjeta festivala predvođena Hrvojem Pukšecom, ali vrlo moguće i činjenice da su zbog strogih pravila u skladu s kojima su filmovima prikazanima na Puli kao „velikom festivalu“ onemogućena prikazivanja na drugim festivalima, od projekcija u Areni i nadmetanja za nju odustali Ognjen Sviličić s dramom o maloljetničkom nasilju Takva su pravila te Jasmila Žbanić s formalno nedovršenom romantičnom komedijom Otok ljubavi. Također, dvije godine nakon završetka snimanja još je nepoznata sudbina drame You Carry Me, igranofilmskog prvijenca Ivone Juke (Što sa sobom preko dana) o zanemarenoj djevojci Dori, koja maštajući o karijeri nogometne menadžerice obnavlja pokinutu vezu s grubim i otuđenim ocem.

Festival otvara kriminalistička drama Happy Endings Darka Šuvaka, povratnika u hrvatsku kinematografiju, koji već dvadesetak godina u Americi radi kao snimatelj, mahom na eksploatacijskim i nezapaženim projektima, među kojima mu se „zalomio“ i nagrađivani dokumentarac The Conscientious Object Terryja Benedicta, ali i suradnja s Lukasom Nolom na hermetičnoj art-drami Nebo sateliti iz 2000. Uz vlastita sredstva, malu pomoć HAVC-a i suproducentsku asistenciju Aleksandra Črčeka, Šuvak je projekt financirao uz ključnu pomoć Alka filma Joze Patljaka, a u središtu su zbivanja najbolje prijateljice Ankica, u interpretaciji Arete Ćurković, i Ljilja, koju tumači Daria Lorenzi Flatz. One su i poslovne partnerice koje razočarano shvaćaju da salon za masažu koji vode ne može poslovati s uspjehom, makar se oslanjale i na novac kamatara kakav je Zi u tumačenju Zlatana Zuhrića, sve nestrpljivijega grubijana. U traženju bilo kakva izlaza cure zaključe da bi ih mogla spasiti pljačka banke, pa uključuju i treću prijateljicu, koju utjelovljuje Anita Matić Delić. Dakako, praktički nijedan dio njihove operacije neće se odvijati prema planu, a ubrzo će se pokazati i da novčane nevolje nisu jedine koje im prijete. U sporednim rolama nastupaju Mate Gulin, Robert Plemić, Paško Vukasović…, snimatelj je Branko Linta, montažer Miran Miošić, a skladatelj filmske glazbe Portugalac Nuno Malo, zapažen po radu na hvaljenoj biografskoj glazbenoj drami Amália Carlosa Coelha da Silve o životu legendarne fadistice Amálije Rodrigues.

Kadar iz filma Zagrebački cappuccino, redateljice Vanje Sviličić

Ostvarenje od kojeg se možda najviše očekuje psihološki je egzistencijalni dramski triptih Kosac suscenarista i redatelja Zvonimira Jurića (Nebo ispod Osijeka, Žuti mjesec, Crnci), čiji je scenarij supotpisala Jelena Paljan (dokumentarac Sevdah Marine Andree Škop), a koji tematizira posljedice rata u životima članova obitelji osuđenoga silovatelja nadimkom Kosac, kojeg interpretira Ivo Gregurević. U žarištu drame u trima pričama koje se tijekom jedne noći odvijaju negdje u slavonskoj provinciji, pored Kosca, koji se osim s posljedicama odsluženja kazne koja mu je trajno izmijenila život teško nosi i sa još živim traumama iz Domovinskog rata, njegova je partnerica Mirjana u tumačenju Mirjane Karanović. U filmu koji je sufinancirala Kinorama Ankice Jurić Tilić, sredstvima HAVC-a i uz potporu Eurimagesa, u sporednim ulogama nastupaju Igor Kovač, Lana Barić, Zlatko Burić i drugi, snimatelj je opet Branko Linta, glazbu su skladali Jura Ferina i Pavao Miholjević, a montažeri su Tomislav Pavlic i Dubravka Turić.

Djelo koje se također željno iščekuje je ratna drama Broj 55 Kristijana Milića (Živi i mrtvi), na istinitim događajima temeljena storija o tragičnim sudbinama pripadnika satnije A 155. brigade Hrvatske vojske iz Bjelovara, koji su u rujnu 1991. oklopnim transporterom stigli u selo Kusonje pored Pakraca, na prvu crtu obrane, gdje su shvatili da su u naizgled praznu selu upali u zasjedu te da ih nakon pronalaženja zaklona u kući br. 55 čeka borba za opstanak. Prema riječima sama Milića posrijedi je realistična priča nabijena žestokom akcijom i snažnim emocijama, ali i posveta dečkima koji su skromno naoružani i s tenisicama ´91. odvažno krenuli na bojišta. U filmu producenta Stanka Babića isključivo mušku glumačku postavu čine Goran Bogdan, Slaven Knezović, Marko Cindrić, Darko Milas, Marinko Prga, Jan Kerekeš…, fotografiju potpisuje uvijek sjajan Mirko Pivčević, glazbu Andrija Milić, montažu Veljko Segarić, a kostimografiju Vedrana Rapić. Bude li Broj 55 kakvoćom na razini vrlo uspjelih Živih i mrtvih, publika u Areni imat će itekako razloga za zadovoljstvo.

Na ovogodišnjoj će Puli premijeru doživjeti i drugi dugometražni film Ivana Livakovića, satira Svinjari u kojoj se provokativni mladi autor odlučio pozabaviti sveprisutnim medijskim senzacionalizmom i borbom medijske pozornosti željnih pojedinaca za vorholovskih petnaest minuta slave, za koju su spremni gaziti i preko drugih ljudi i njihovih tragedija. Redatelj koji je zapaženim kratkim filmovima Igra tucanja, Pandemija, Prljavi mali mjehurići, Autobiografija i Harakiri djeca stjecao iskustvo, ali i ugled među filmofilima kao osebujan filmaš koji odveć ne mari za narativne, dramaturške i općenito izvedbene konvencije, da bi prije tri godine u dugom metru debitirao naglašeno ekspresivnim eksperimentalnim naslovom Bitchville, svoj novi film koji se prije dvije godine u vrlo zahtjevnim uvjetima snimao na Jakuševcu naziva apsurdnom storijom u kojoj, baveći se aktualnim načinima funkcioniranja medija te ekvilibrirajući na granici zbilje i fikcije, dekonstruira žanrove satire, horora i drame. Iva Mihalić interpretira novinarku koja na putu do zvijezda odluči iskoristiti nesreće drugih ljudi, da bi se ubrzo pokazalo kako su unesrećeni itekako spremni prihvatiti njezinu igru te priliku iskoristiti za samopromociju. Livaković je i scenarist filma čiji je producent tvrtka Fos Film Sanje Vejnović i Gorana Mećave, u ostalim ulogama nastupaju Goran Bogdan, Ana Maras, Ivana Roščić, Marina Redžepović, snimatelj je Daniel Ruljančić, montažerka Maida Srabović, a kostimografkinja Lidija Sertić.

U pulskom će se amfiteatru održati premijera i drugog igranog filma dominantno nagrađivana dokumentarista Branka Ištvančića (Plašitelj kormorana, Bunarman, Berač kamena), poslijeratne egzistencijalne drame s elementima trilera Most na kraju svijeta snimljene prema scenariju Josipa Mlakića. Ištvančić je u igranom filmu debitirao 2006. adaptacijom romana za djecu Duh u močvari Ante Gardaša, a sad nas pričom odvodi u drugu polovicu 1990-ih godina, u vrijeme u kojem u ratu iz domova prognani bosanski Hrvati žive u kućama hrvatskih Srba koji se počinju vraćati. Nestanak staroga Joze Petrovića (Ivan Džaja), jednoga takva bosanskog Hrvata, na istragu će nagnati policajca Filipa (Aleksandar Bogdanović), koji će biti prisiljen na suočavanje s traumatičnim ratnim posljedicama. Djelo je realizirano u produkciji Irene Škorić, snimatelj je Branko Cahun, montažer Veljko Segarić, autor glazbe Dalibor Grubačević, a u sporednim ulogama nastupaju Nela Kocsis, Slaven Knezović, Vlatko Dulić, Jelena Perčin.

Publika u Areni imat će priliku pogledati još jedan dugometražni igranofilmski prvijenac, humornu egzistencijalnu dramu Zagrebački cappuccino u režiji Vanje Sviličić, autorice koja je filmofile zaintrigirala 2011. na ZagrebDoxu nagrađenim dokumentarcem Jesam li sretna o radnicama jednoga zagrebačkog hotela. Uvjetno rečeno „sreća“ žena ranih srednjih godina tema je i ovog filma suscenarista Ognjena Sviličića, priče o Zagrepčanki Petri (Nela Kocsis) i njezinoj najboljoj prijateljici, Berlinčanki Kristini (Mila Elegović), koje se bore protiv osamljenosti, depresije, životne tjeskobe i svakodnevnoga kaosa. Nakon odličnih komercijalnih rezultata ostvarenih u redovitoj kinodistribuciji, slaba adaptacija glasovitoga romana za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića u režiji Silvija Petranovića i pod naslovom Šegrt Hlapić premijeru će doživjeti i u Puli, a isto vrijedi i za kakvoćom osrednji i znatno precijenjen dokumentarac Baršunasti teroristi, hrvatsku manjinsku produkciju čeških redatelja Petera Kerekesa, Pavola Pekarčika i Ivana Ostrochovskog. Pulsku će premijeru dočekati i komedija Spomenik Michaelu Jacksonu srpskoga redatelja Borisa Milivojevića, također manjinska hrvatska produkcija s pričom o mladom Marku koji, želeći spasiti vezu s voljenom djevojkom, ali i razbuditi gradić u kojem živi, odluči podići spomenik preminulom kralju popa.

Zbog prebrza zgotovljavanja u posljednji tren, u Međunarodnom programu malo je zanimljivih naslova, tek u konkurenciji Cannesa prikazana te na drami Donala O´Kellyja temeljena povijesna drama Jimmyjeva dvorana velikoga Kena Loacha, hvaljena humorna drama Le Week-End Rogera Michella (Ja u ljubav vjerujem) prema scenariju Hanifa Kureishija, navodno sjajna drama Slobodan pad Györgyja Pálfija s pričom o ženi koja padajući s prozora sedmerokatnice postaje svjedokinjom sedam priča svojih susjeda, i zapažena fantastična drama Upstream Color Shanea Carrutha, metafora o iluziji identiteta koju nose na neobičan način životno povezani muškarac i žena.